preskoči na sadržaj

Osnovna škola Bršadin

 > O školi  > Povijest
Povijest Bršadina

 

Riječ je o prostoru čiji kontinuitet bivstvovanja ljudi vraća sedam tisuća godina unazad, u vrijeme neolita. Kroz neolit, eneolit, brončano, halštatsko i latensko doba ljudi su ovdje ispratili brojne civilizacije i kulture, a dvije, Sopotska i Vučedolska i nose nazive po ovdašnjim toponimima među kojima se smjestio i Bršadin.

 Na uzvišenom prostoru, istočno od Bršadina, nalazi se  potes Rudine na kojem je 2005. godine pronađeno koplje s nizom ukrasa izvedenih punciranjem. Na istom prostoru utvrđeno je postojanje grobnih humki, tumula, iz starijeg željeznog doba, halštata, a pronađen manji broj keramičkih ulomaka i dio kamene sjekire-čekića s rupom za nasad drške što svjedoči o postojanju ostataka nekropole.

Bršadin se prvi put spominje u povijesnim izvorima 1279. godine pod imenom Boršod. Boršod se nalazio na uzvišenom prostoru poznatom kao „Staro selo“, oko dva kilometra zapadnije od današnjeg naselja. Turskim prodorima, u Srijem i Slavoniju, 1526. godine Boršod propada i nestaje. Sulejman Veličanstveni naseljava u iseljene  krajeve, poslije 1529. prve pravoslavne obitelji, Vlahe Rošane, iz sjeverne Srbije i sjeveroistočne Bosne, a 1543. naseljava stanovništvom iz središnjeg dijela Balkanskog poluotoka. U spisima iz tog vremena govori se o desetak srpskih obitelji, koje će sa svojim potomcima, na prostoru Bršadina živjeti sve do 1683. godine. Bršadin je 1745. pripao paoriji u Srijemskoj županiji  i u takvim okvirima se nalazio do 1929. godine. Upravu vukovarskog imanja je 1737. preuzeo grof Eltz i Bršadin od tada  pripada  ovom imanju.
U ljeto 1914. godine  ratni sukob  zahvaća gotovo cijelu Europu. Austrijska vojna komanda mobilizira vojno sposobne  i šalje na bojišta. Bršadinci ne želeći mobilizaciju u austro-ugarskoj vojsci, bježe u takozvani “zeleni kadar”, a mobilizirani su se predavali na ruskom frontu i po dolasku u zarobljeništvo odlazili na   Solunski front.

 DRVENI BEČ

Izbijanjem Prvog svjetskog rata austrougarske vlasti u Vinkovcima formiraju veliku vojnu bolnicu za Istočni i Balkanski front zbog blizine željezničkog čvorišta, odnosno, dobre povezanosti Vinkovaca s oba ratišta gdje se borila austro - ugarska vojska. Kako se Prvi svjetski rat odužio, a ranjenika je bilo sve  više, austrougarske vlasti su donijele odluku o gradnji jedne velike montažne bolnice između Vinkovaca i Vukovara, u selu Bršadinu koja će biti dalje od očiju javnosti. U siječnju 1916.g. bolnica je preseljena iz središta Vinkovaca u maleno selo Bršadin sa svom svojom opremom, pacijentima, i bolničkim osobljem. Nova bolnica je ubrzo dobila naziv "Drveni Beč". Vojni logor austro – ugarske vojske bio je jedan od najvećih takve vrste u cijeloj Monarhiji. Njegovo lociranje u Bršadin bilo je uvjetovano strateškim razlozima. Prvo otvoreno bojište Monarhije u Prvom svetskom ratu, prema Srbiji, nalazilo se tek nekoliko desetaka kilometara južnije od lokacije logora. Ispočetka je bolnica bila namjenjena isključivo liječenju osoba oboljelih od zaraznih bolesti, no kako se rat sa Srbijom i Crnom Gorom i u Srijemu i u Bosni odužio, tako je u Bršadin počeo stizati sve veći broj ranjenika. Bršadinska bolnica bila je zapravo ogroman vojni logor sa 7000 kreveta, vlastitim električnim instalacijama, kanalizacijom koju i danas koriste mnogi mještani, krematorijem, kinom, pekarom, vlastitom stokom: kravama, volovima, ovcama, te uzgajalištima peradi i kunića. Arhitektonski, to je bio izuzetno zanimljiv sklop. Radijalno zasnovane ulice dijelile su naselje na šest jednakih odsječaka, uz poseban, izdvojeni ulazni dio, uz cestu Bršadin – Vukovar. Naselje je imalo dvije drvene crkve, te brojne barake sagrađene od istog materijala. Upravo zbog materijala, od kojih je «Drveni Beč» bio sagrađen, već 1915. godine izbio je prvi požar u kojem su stradale samo dvije građevine. Logor, koji je bio u upotrebi gotovo pune tri godine, neće biti takve sreće na kraju  rata, kada je cijeli izgorio u velikom požaru koji je počeo 3. studenog 1918. i trajao tri dana. Ranjenici su spašeni na vrijeme, a sva dokumentacija bolnice izgorjela je tako da se razmjere ove tragedije ne mogu sagledati u potpunosti. Na mjestu logora, nakon završetka rata, sagrađena je drvena kapela kao uspomena na njegovo postojanje, koja se početkom tridesetih godina srušila zbog trošnosti.

U Drugom svjetskom ratu, selo proživljava teške trenutke. Prvih dana okupacije, članovi obitelji Đurđević, osuđeni su na  smrt  i streljani 17. siječnja 1942. godine u vukovarskom Dudiku. U proljeće 1944. godine  gine Vaso Đurđević – Turčin, posljednji od braće Đurevića, vođa bršadinskih partizana i narodni heroj, kome u čast, i danas u središtu ovoga sela stoji spomenik.


 

 Slikovni rezultat za erasmus plus no background

 

 

 

 

 

 

 

 

Dogodilo se...

Portal za škole
CarNet novosti
Kalendar
« Studeni 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Jedem voće, mislim zdravo
CMS za škole logo
Osnovna škola Bršadin / , Bršadin / www.os-brsadin.skole.hr / ured@os-brsadin.skole.hr
preskoči na navigaciju